Prisjećanje
Dopusti mi da te opet kroz moje provedem srce,
u tom nepromijenljivom trenu,
dok gaziš rijekom,
i ja nasuprot tebi, smijući se,
u svjetlosti toga momenta,
odsjaju naše kože
i oblaka što su se navukli nad nas.
Oni su nebesnici što žive gore
sa suzama spremnim za pad,
kao izvorišta kiše; a niko pak ne zna
što su vidjeli u svom bivšem tekućem obličju.
Zasad samo proživljavam taj dan isponova,
prisjećajući se putovanja rijekom,
pokraj mjesta gdje zmije odbaciše svoju kožu,
nauznak kamenu,
dok se kretosmo dalje
novim, sjajnim i blještavim
neprekidnim vodotokom,
što puže sveudiljem zemlje, mijenja se i prolazi
pamćenje krvotoka, i slane vode,
ka našem smjehu i radovanju,
što promiču još jedanput ovim srcem.
Dine
jednom rekosmo
kako je to bio vjetar. Vjetar
im je poučenje,
njihova struja, prevedena priča
života što je ispisuju uzduž neba.
Milione godina oduvala su ovdje,
na predačkom konačištu,
njihova krila u širokom letu,
duge šije, noge ispružene,
nad žalima zemnim,
kamo dohode,
sa bljeskanjem vode,
pričama, beskrajnog
jezika promjene,
slazeći s neba, i onda stojeći tako,
zemlja je sačinjena samo od ždrala,
od jedne do druge riječne obale,
toliko dokle ti pogled doseže,
drevna se priča zanovljava.
Pjesma za zalivske kornjače
Bile smo zajedno toliko dugo,
rado ste plivale sa mnom,
tek prošlog mjeseca, sasma male,
u raskoši i sjaju okeana,
i sada dok gledam vidim priliku iz Britanskog Petroleuma
kako vas vadi mrtve iz plastične
košare smrti,
on sa smješkom, dok vi izgarate
prekrivene crveno-crnim uljem, upaljene,
i izmučene, sve što mogu reći jeste to da sam voljela vaš život,
sam vazduh koji ste udisale dok ste se uspravljale,
stara velika majka, prekrasna plivačica,
mozaik je sačinila od školjki,
tako pomno, da nijedan djelić vas
nije bio jednostavan, ni besmislen,
niti ga je mogao načiniti
nijedan čovjek,
samo ga je mogao uništiti.
Kako da nauče važnost
vaših utučenih srca,
oči drukčije pameti
od naše, čak i mudrije,
sa kandžicama, perajima, oklopom.
Praštajte nam jer smo odbačeni od istine,
za sva naša nepočinstva,
u vrtloženjima vode,
gdje prvi put prohodasmo.
Preplovio engleski jezik do Hiperboreje Radomir D. Mitrić
